Profesorica psihologije i pedagogije sa 35 godina iskustva u radu sa djecom, roditeljima i nastavnicima trenutno je angažovana na projektnim aktivnostima i radionicama koje djeci otvaraju mogućnosti sticanja životnih vještina. Aktivnosti se bave prevencijom vršnjačkog i rodno zasnovanog nasilja u osnovnim školama.

Njen životni san je transformacija i modernizacija nastavnih planova i programa. Najviše voli direktan rad sa djecom, a posao joj otežavaju duboko podjeljeno društvo u kojem djeca odrastaju, te zastarjeli i neprimjeren vaspitno-obrazovni sistem.

Kreativna i  pametna djevojčica od 14 godina je imala potrebu da nađe prostor za rad i iskazivanje. Nakon uključivanja u projekat i aktivnosti na temu prevencije međuvršnjačkog nasilja u školi, postala je otvorenija i angažovanija kako kroz ulogu vršnjačke edukatorke tako i u vanškolskim aktivnostima.

Aktivno se uključivala u sve aktivnosti i bila velika podrška i pomoć svima u grupi. Zahvaljujući njoj druge djevojčice su se priključile aktivnostima i doprinijela uspješnosti projekta. Djevojčica voli biti okružena srećnim ljudima, porodicom i prijateljima, voli da pomaže drugima, te da ima mogućnost da bez ustručavanja iznosi svoje mišljenje.

Kao volonterka, pomažem u realizaciji radionica koje se organizuju za djecu i sprovođenju konkursa za ocjenjivanje radova djece. Moj životni san je da sva djeca imaju srećno i bezbjedno djetinjstvo. Rad sa djecom je uvijek pun izazova i ukoliko ostvarite ciljeve koje ste si postavili, to vas čini srećnim. Bitno je svoj posao obavljati savjesno i sa ljubavlju jer ćete samo tako doći do željenog cilja.

Magistrica psihologije koja dugi niz godina radi kao psiholog kaže da joj je najdraži dio posla rad sa djecom i posebno njihov osjećaj zadovoljstva i ponosa kada uspiju u nečemu što ranije nisu mogli da urade. Najteži dio posla joj je prihvatiti da se neke stvari ne mogu promijeniti i da smo ponekad nemoćni pred administrativnim zidom i institucionalnim aparatom.

Studentica psihologije radi kao volonterka u okviru radionica sa djecom. Djeca imaju obuku za članove vršnjačke podrške u svojim školama. Ona voli da radi sa djecom i ovo volontiranje joj predstavlja izvor satisfakcije i radosti. Upoznala se sa svim segmentima vođenja projekta, kao i izazovima rada sa djecom. Posebno interesantno je bilo upoznati se sa načinom mišljenja djece i traženjem rješenja za probleme, kroz diskusije, razmjenu ideja i pružanje prostora djeci za njihovu kreativnost.

Dječak od 11 godina je počeo čudno da se ponaša i ispoljava veliki strah od odvajanja od majke, izbjegavao je školu. Sa učiteljicom nije imao dobru komunikaciju, ona nije razumijela njegove probleme i nesvjesno je čak poticala psihološko i verbalno nasilje od strane vršnjaka. Dječak je zbog toga promijenio školu, gdje je nova sredina bila upoznata sa njegovim poteškoćama, a učenici pripremljeni da ga srdačno prihvate. U novom razredu su obavljene radionice iz projekta „Stop vršnjačkom nasilju“ i tu su se djeca upoznala sa značajem razumijevanja osoba koje se u svom ponašanju razlikuju od drugih i koliko je bitno prihvatiti i podržati svu djecu u razredu. Dječak sada redovno pohađa nastavu, nema problema sa učiteljicom i drugarima i poboljšao je svoj uspjeh u školi a sam kaže da sada „Volim fudbal i različite igre jer se tad družim sa prijateljima“.

Psiholog sa 6 godina iskustva najviše na poslu voli aktivnosti koje podrazumijevaju direktan kontakt sa djecom. Sam osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti u trenucima kada vidimo da smo pomogli nekom djetetu, da smo ga saslušali i uticali na njegov lični razvoj je nešto što se ne može platiti novcem. Zajedničkim snagama u timu prevladavaju sve prepreke u radu. Životni san joj je otvaranje porodičnog savjetovališta, gdje bi svi mogli  dobiti potrebnu podršku. Tu bi mladi ljudi i djeca našli snagu da se nose sa svojim problemima, a bilo bi otvoreno i dostupno svima bez obzira na godine i društveni status.

Profesorica u srednjoj školi misli da je vršnjačko nasilje postalo vrlo česta tema u posljednje vrijeme, a da nažalost imamo sve više slučajeva gdje su učenici zlostavljani od strane drugih učenika. Jako je bitno da se stalno radi na prevenciji vršnjačkog nasilja, a sve sa ciljem da se kod mladih ljudi razvije svijest o važnosti identifikovanja i pravovremenog reagovanja na slučajeve vršnjačkog nasilje. Međutim, često se puno priča, malo radi, a razgovori na ovu temu obično se pretvore u dosadno predavanje.

Posebno treba istaći značaj edukacije mladih ljudi od strane njihovih vršnjaka. Radionice o prevenciji vršnjackog nasilja koje vode mladi volonteri, oduševili su učenike srednje škole. Ove radionice su bile korisne, djeca su mnogo toga naučila i ostvaruje se bolji efekat kada neke stvari učenici čuju od svojih vršnjaka.

Dječak od 11 godina je imao problema sa prilagođavanjem u razredu, bio je izbačen iz društva, a često je imao i glavobolje i stomačne tegobe. Nije imao bliskih prijatelja i često je bio sam, a roditelji su ga previše štitili. Sa dječakom se počelo raditi na razvoju njegovih vještina i povećanju samopouzdanja, a u razredu je dosta toga urađeno da se on što više uključi u svakodnevne aktivnosti. Zahvaljujući aktivnostima u udruženju, ali i uz podršku majke i drugova postao je samostalniji, sigurniji u sebe i proširio je svoju socijalnu mrežu. Sada dječak voli da se igra sa svojim prijateljima i želi postati doktor i pomagati drugima.

Pedagog-psiholog sa 30 godina iskustva u radu sa djecom osnovne škole svoj životni san vidi kroz uspjehu u životu djece sa kojom radi. Sa djecom radi kroz radionice obrađujući teme iz psihologije i pedagogije sa ciljem razvijanja zdrave ličnosti učenika, učenja i usvajanja pozitivne komunikacije i empatije, te razvoja emocionalne inteligencije kod djece. Teška strana posla je kada se ne može pomoći djeci koja odrastaju u uslovima nedostojnim za normalan život i razvoj djeteta.

Nakon održanih radionica na temu prevencije vršnjačkog i rodno zasnovanog nasilja, nastavnici, roditelji i učenici su dogovorili postavljanje „kutije povjerenja“ gdje svi učenici mogu anonimno prijaviti nasilje. Mnogi su to izbjegavali da ih ne bi vidjeli drugi učenici. Jedan dječak je uočio taj problem i predložio kreiranje programa na FB gdje svaki učenik može da prisupi i anonimno ostavi poruku, dok je pedagogica škole bila zadužena da bude administrator te FB grupe. Predstavnik Savjeta roditelja je pomogao u razvijanju programa. Dječak koji je pokrenuo ovu ideju voli da istražuje i eksperimentiše, a plaši se nesigurnog i primitivnog okruženja.

Genesis Project, Banja Luka