Dječak od 11 godina je imao problema sa prilagođavanjem u razredu, bio je izbačen iz društva, a često je imao i glavobolje i stomačne tegobe. Nije imao bliskih prijatelja i često je bio sam, a roditelji su ga previše štitili. Sa dječakom se počelo raditi na razvoju njegovih vještina i povećanju samopouzdanja, a u razredu je dosta toga urađeno da se on što više uključi u svakodnevne aktivnosti. Zahvaljujući aktivnostima u udruženju, ali i uz podršku majke i drugova postao je samostalniji, sigurniji u sebe i proširio je svoju socijalnu mrežu. Sada dječak voli da se igra sa svojim prijateljima i želi postati doktor i pomagati drugima.

Psiholog sa 6 godina iskustva najviše na poslu voli aktivnosti koje podrazumijevaju direktan kontakt sa djecom. Sam osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti u trenucima kada vidimo da smo pomogli nekom djetetu, da smo ga saslušali i uticali na njegov lični razvoj je nešto što se ne može platiti novcem. Zajedničkim snagama u timu prevladavaju sve prepreke u radu. Životni san joj je otvaranje porodičnog savjetovališta, gdje bi svi mogli  dobiti potrebnu podršku. Tu bi mladi ljudi i djeca našli snagu da se nose sa svojim problemima, a bilo bi otvoreno i dostupno svima bez obzira na godine i društveni status.

Kao volonterka, pomažem u realizaciji radionica koje se organizuju za djecu i sprovođenju konkursa za ocjenjivanje radova djece. Moj životni san je da sva djeca imaju srećno i bezbjedno djetinjstvo. Rad sa djecom je uvijek pun izazova i ukoliko ostvarite ciljeve koje ste si postavili, to vas čini srećnim. Bitno je svoj posao obavljati savjesno i sa ljubavlju jer ćete samo tako doći do željenog cilja.

Pedagog-psiholog sa 30 godina iskustva u radu sa djecom osnovne škole svoj životni san vidi kroz uspjehu u životu djece sa kojom radi. Sa djecom radi kroz radionice obrađujući teme iz psihologije i pedagogije sa ciljem razvijanja zdrave ličnosti učenika, učenja i usvajanja pozitivne komunikacije i empatije, te razvoja emocionalne inteligencije kod djece. Teška strana posla je kada se ne može pomoći djeci koja odrastaju u uslovima nedostojnim za normalan život i razvoj djeteta.

Profesorica psihologije i pedagogije sa 35 godina iskustva u radu sa djecom, roditeljima i nastavnicima trenutno je angažovana na projektnim aktivnostima i radionicama koje djeci otvaraju mogućnosti sticanja životnih vještina. Aktivnosti se bave prevencijom vršnjačkog i rodno zasnovanog nasilja u osnovnim školama.

Njen životni san je transformacija i modernizacija nastavnih planova i programa. Najviše voli direktan rad sa djecom, a posao joj otežavaju duboko podjeljeno društvo u kojem djeca odrastaju, te zastarjeli i neprimjeren vaspitno-obrazovni sistem.

Profesorica u srednjoj školi misli da je vršnjačko nasilje postalo vrlo česta tema u posljednje vrijeme, a da nažalost imamo sve više slučajeva gdje su učenici zlostavljani od strane drugih učenika. Jako je bitno da se stalno radi na prevenciji vršnjačkog nasilja, a sve sa ciljem da se kod mladih ljudi razvije svijest o važnosti identifikovanja i pravovremenog reagovanja na slučajeve vršnjačkog nasilje. Međutim, često se puno priča, malo radi, a razgovori na ovu temu obično se pretvore u dosadno predavanje.

Posebno treba istaći značaj edukacije mladih ljudi od strane njihovih vršnjaka. Radionice o prevenciji vršnjackog nasilja koje vode mladi volonteri, oduševili su učenike srednje škole. Ove radionice su bile korisne, djeca su mnogo toga naučila i ostvaruje se bolji efekat kada neke stvari učenici čuju od svojih vršnjaka.

Kreativna i  pametna djevojčica od 14 godina je imala potrebu da nađe prostor za rad i iskazivanje. Nakon uključivanja u projekat i aktivnosti na temu prevencije međuvršnjačkog nasilja u školi, postala je otvorenija i angažovanija kako kroz ulogu vršnjačke edukatorke tako i u vanškolskim aktivnostima.

Aktivno se uključivala u sve aktivnosti i bila velika podrška i pomoć svima u grupi. Zahvaljujući njoj druge djevojčice su se priključile aktivnostima i doprinijela uspješnosti projekta. Djevojčica voli biti okružena srećnim ljudima, porodicom i prijateljima, voli da pomaže drugima, te da ima mogućnost da bez ustručavanja iznosi svoje mišljenje.

Magistrica psihologije koja dugi niz godina radi kao psiholog kaže da joj je najdraži dio posla rad sa djecom i posebno njihov osjećaj zadovoljstva i ponosa kada uspiju u nečemu što ranije nisu mogli da urade. Najteži dio posla joj je prihvatiti da se neke stvari ne mogu promijeniti i da smo ponekad nemoćni pred administrativnim zidom i institucionalnim aparatom.

Nakon održanih radionica na temu prevencije vršnjačkog i rodno zasnovanog nasilja, nastavnici, roditelji i učenici su dogovorili postavljanje „kutije povjerenja“ gdje svi učenici mogu anonimno prijaviti nasilje. Mnogi su to izbjegavali da ih ne bi vidjeli drugi učenici. Jedan dječak je uočio taj problem i predložio kreiranje programa na FB gdje svaki učenik može da prisupi i anonimno ostavi poruku, dok je pedagogica škole bila zadužena da bude administrator te FB grupe. Predstavnik Savjeta roditelja je pomogao u razvijanju programa. Dječak koji je pokrenuo ovu ideju voli da istražuje i eksperimentiše, a plaši se nesigurnog i primitivnog okruženja.

Genesis Project, Banja Luka

Studentica psihologije radi kao volonterka u okviru radionica sa djecom. Djeca imaju obuku za članove vršnjačke podrške u svojim školama. Ona voli da radi sa djecom i ovo volontiranje joj predstavlja izvor satisfakcije i radosti. Upoznala se sa svim segmentima vođenja projekta, kao i izazovima rada sa djecom. Posebno interesantno je bilo upoznati se sa načinom mišljenja djece i traženjem rješenja za probleme, kroz diskusije, razmjenu ideja i pružanje prostora djeci za njihovu kreativnost.

Dječak od 11 godina je počeo čudno da se ponaša i ispoljava veliki strah od odvajanja od majke, izbjegavao je školu. Sa učiteljicom nije imao dobru komunikaciju, ona nije razumijela njegove probleme i nesvjesno je čak poticala psihološko i verbalno nasilje od strane vršnjaka. Dječak je zbog toga promijenio školu, gdje je nova sredina bila upoznata sa njegovim poteškoćama, a učenici pripremljeni da ga srdačno prihvate. U novom razredu su obavljene radionice iz projekta „Stop vršnjačkom nasilju“ i tu su se djeca upoznala sa značajem razumijevanja osoba koje se u svom ponašanju razlikuju od drugih i koliko je bitno prihvatiti i podržati svu djecu u razredu. Dječak sada redovno pohađa nastavu, nema problema sa učiteljicom i drugarima i poboljšao je svoj uspjeh u školi a sam kaže da sada „Volim fudbal i različite igre jer se tad družim sa prijateljima“.