Pedagogica sa 40 godina radnog iskustva učestvuje u aktivnostima koje se bave preventivnim djelovanjem na smanjenje rodno zasnovanog nasilja. Najviše voli da bude sa djecom i mladima i pomaže im da prevaziđu probleme i odrastu u uspješne ljude. Najteže joj je što nema priliku da pomogne svoj djeci da imaju zdravo i bezbrižno djetinjstvo bez nasilja. Trenutnim aktivnostima uspjeli su stvoriti uslove za poštovanje i unapređenje ljudskih, a posebno dječijih prava, a radeći sa djecom, nastavnicima i roditeljima uspjeli su da doprinesu smanjenju rodno zasnovanog nasilja. Ubjeđena je da se dobro kreiranim radionicama i pravilnim pristupom može mnogo toga postići na smanjenju nasilja među djecom ali i da se ta prevencija mora kontinuirano provoditi

Kada se osamnaestogodišnji učenik uključio u projekat vršnjačkog nasilja u mladalačkim vezama, nije znao da je i sam bio jedan od nasilnika. Obuka koju su prošli mu je otvorila oči i shvatio je da je ovo ozbiljan društveni problem, te da se treba nešto uraditi. Kroz kontakte i razgovore sa vršnjacima razvio se u još jaču i odgovorniju ličnost koja je spremna saslušati ili reagovati na nasilje. Svi učesnici projekta su počeli da mijenaju stvari koje podstiču nasilje pa čak i nesvjestno, a njihovi odnosi su postali iskreniji i ozbiljniji.

Znanja i iskustvo iz psihologije i psihoterapije koristim u radu sa djecom sa ciljem osnaživanja njihovih kapaciteta i sposobnosti. Najviše volim da se igram sa djecom i kroz igru im pomažem da prerade svoje emocije. Životni san mi je da nikad ne izgubim kontakt sa djetetom u sebi koje mi pomaže da razumijem vlastitu djecu i djecu sa kojom radim. Zadovoljstvo u ovom poslu vidim u osmjehu djece kada počnu da koristi svoje kapacitete, kada se adekvatno nose sa svakodnevnim izazovima. Kroz radionice o prevenciji rodno zasnovanog nasilja uspio sam djeci prenijeti znanja o postojanju problema nasilja i čestim izvorima diskriminacije u našem društvu. Nova saznanja im pomažu da lakše prepoznaju i reaguju na nasilje, a svoja iskustva mogu prenositi i na druge učenike.

Alternative, Kakanj

Volonterka od 22 godine već dvije godine radi kao asistent stručnim trenerima i predavačima, tokom radionica na temu rodno zasnovanog nasilja. To iskustvo joj je nagrađujuće i čini je sretnom. Asistirajući tokom radionica primjetila je da se djeca na početkom uvijek ustručavaju da nešto kažu ili pitaju. Kako su radionice o prevenciji rodno zasnovanog nasilja protkane igrom, djeca se brzo opuste, te sa puno radosti i motivacije učestvuju u razgovoru, prezentaciji u maloj i velikoj grupi. Nakon radionica u nekim školama su organizovana takmičenja mješovitih ekipa u odbojci i fudbalu, gdje su se učenici timski igrali i zabavljali, te zajedno borili protiv rodno zasnovanog nasilja. U nekim školama su kreirane prezentacije za takmičenja posvećenja ovoj temi, a važno je istaći da i djeca razumiju značaj borbe protiv rodno zasnovanog nasilja.

Djevojčica od 14 godina nije bila svjesna u kolikoj mjeri verbalno nasilje postoji oko nas i koliko predrasuda vlada u njenoj sredini, dok nije krenula na radionice. Svi zajedno su imali priliku da razmjene stavove, da ravnopravno učestvuju u aktivnostima, i djeca i roditelji i nastavnici. I sama uviđa da se mnogo toga promijenilo na bolje u njenoj zajednici, svi rade zajedno, ali puno se još toga može popraviti: „Želim da se svi borimo protiv predrasuda i da isto slavimo rođenje muškog i ženskog djeteta“.

Očekivanja društva, porodice i škole su predstavljala prepreku dječaku od 10 godina za slobodan izbor igre, igračke, boje odjeće, interesovanja, hobija i ponašanja. Djeca su već prihvatala rodne stereotipe da su određene igre, igračke, ponašanje ili boje tipično muške ili tipično ženske što im je prilično sužavalo slobodu izbora a neke od njih činilo i manje sretnima zbog toga.

Kroz radionice i igre djeca su naučila da ne postoje muške i ženske igračke, igre, boje ili ponašanja. Dječak može plakati, nositi roza majicu. Djevojčica može igrati fudbal ili voziti moto trke. Njihovo samopouzdanje je raslo iz dana u dan, postali su slobodniji u izražavanju svojih mišljenja bez straha da će ih neko smijati. Dječaci i djevojčice se više igraju zajedno, druže se, jedni drugima pomažu i razgovaraju o različitim temama.